Ako bismo celo naše životno iskustvo podelili kroz prizmu prošlosti (onoga što je bilo) i prizmu sadašnjosti (onoga što jeste) imali bismo i više nego dovoljno studija slučaja u kojima bismo jasno razumeli koja je naša pozicija i mesto na etičkom kompasu.
Odgovor se može izbeći, može se skrivati ili nikada ne tražiti. Međutim, on se uvek može izvesti.
Skup takvih iskustava jasno može pokazati na kom mestu se celo društvo nalazi kada je u pitanju implementacija etičkih standarda. Kakav god rezultat bio, ono što dolazi je neizbežno, a to je budućnost i vreme novog iskustva u kojem možemo unaprediti etičku sliku u društvenoj praksi ili zadržati nivo njenog opadanja u čijem scenariju ne postoji društveni napredak.
Kriterijum svakodnevnice počinje sa pojedincem i onim što pojedinac jeste, gde god se on/ona nalazi, čime god da se bavi ili želi da se bavi.
Takav širok spektar različitosti koji čini jedan društveni sistem može povezati mali broj stvari, ali etika kao nužna neophodnost, često zapostavljena kao jasno definisan stub u odnosu na druge stubove povezivanja, predstavlja retko opšte vezivno tkivo društa i bilo kakvog oblika zajednice (porodica, firma, ministarstvo, komšiluk...).
To je jedan od razloga zašto učestala etička praksa u svakodnevnici predstavlja nužni preduslov unapređenja iste.
Sa tim ciljem, pozivamo vas da se prijavite na Drugi ciklus programa Škole Etike, na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu 5-7. decembra 2025. kako bismo svi zajedno stekli alate koji unapređuju implementaciju etičkih standarda u svakodnevnici.
